Otima ću vam izneti nekoliko primera bolesnika iz kliničke prakse ne bi li vam na taj način približio kliničke manifestacije ove retke bolesti a Kao što znate ima ih više i pripadaju većem broju specijalnosti tako da na izvestan način i teško dolazimo do ranog otkrivanja ovih bolesnika i zbog toga ćemo prikazati kakav je bio klinički tok nekoliko bolesnika kojima je ova dijagnoza postavljena u centru Kome ja radim prvi bolesnik je muškarac kome je bolest otkriven u srednjim godinama on je protiv nurije imao od mladosti koja tumačena na različite načine međutim Ona je išla ka progresivnoj bubrežnoj slabosti i na kraju završio na hemodijalizi lečio se

Sa hemodijalizom U trenutku kada je postavljena dijagnoza bolesti sa kardiološke strane imao je lako zamaranje međutim nikada nije imao srčanu dekompenzaciju nije dobijao specifičnu kardiološku terapiju u smislu terapije za srčanu slabost i nikada nije bio hospitalizovan kardiologija i zbog srčane dekompenzacije ovo je njegov EKG na na kome vidimo materijalnu fibrilaciju levog i nespecifične promene St segmenta i te talasa ovaj njegov dvodimenzionalni ultrazvučni pregled srca na kome vidimo tipičnu sliku restriktivne kardiomiopatije kao što možete videti zidovi leve komore su zadebljali i ne samo leve komore Zadebljanje zida desne komore takođe prisutno što ukazuje da bi moglo da se radi u bolesti deponovanja imamo jako proširene pretkomore i levu pretkomoru i desnu pretkomoru i imamo manji perikarni izliv dakle Eko kad je odlaska slika koja je Sumnjiva na restitivnu kardiomiopatiju posebno kada pogledamo i dijastolnu funkciju ovog bolesnika kao što vidite on je atelnoj tubrilaciji pa ne mogu da se primene svi kriterijumi za procenu dijastalne funkcije ali imamo veliku amplitudu mitralnog Geta Alasa imamo jako povišen ekrozenglašena dijastolna disfunkcija leve komore ovo je mapa niska negde oko -7 a drugo da je sniženje strejna najizraženije u posteru lateralnim segmentima leve komore takođe može biti odlika Fabrijeve bolesti.

Zadebljanje zida desne komore takođe prisutno što ukazuje da bi moglo da se radi u bolesti deponovanja imamo jako proširene pretkomore i levu pretkomoru i desnu pretkomoru i imamo manji perikarni izliv dakle Eko kad je odlaska slika koja je Sumnjiva na restitivnu kardiomiopatiju posebno kada pogledamo i dijastolnu funkciju ovog bolesnika kao što vidite on je atelnoj tubrilaciji pa ne mogu da se primene svi kriterijumi za procenu dijastalne funkcije ali imamo veliku amplitudu mitralnog Geta Alasa imamo jako povišen ekrozenglašena dijastolna disfunkcija leve komore ovo je mapa niska negde oko -7 a drugo da je sniženje strejna najizraženije u posteru lateralnim segmentima leve komore takođe može biti odlika bolesti.

Njegova dijagnoza je potvrđena laboratorijski i genetskom analizom njegove vrednosti Alfa galatozidaze su bile ispod limita za detekciju vrednosti markera lizog b3-a ekstremno visoke a genetska analiza je potvrdila postojanje patološke mutacije klase 2 ovo je njegov ultrazvuk srca koji je snimljen kod nas u ustanovi osam godina pre poslednja dijagnoze kao što vidite već Tada je postojala hipertrofija leve komore i obe pretkomore su i tada bile dilatre naravno značajno manje nego onda kada je dijagnoza bila postavljena.

A kada se otkrije prvi bolesnik u nekoj familiji koji ima fabriku bolest kreće analiza srodnika kod onih koji su zainteresovani za takvo ispitivanje i ovo je drugi bolesnik koji je srodnik ovog našeg indeksnog pacijenta na koji već ima promenjen EKG kao što vidite postoje negativni te talasi inferolateralno u sinusnom ritmu i osoba je lečena kao mikrovaskularna Angina do tog trenutka ovo je ultrazvučni pregled te osobe koja je sub klinička koja nema znake srčane slabosti kao što vidite Postoji samo blaga hipertrofija za idola leve komore uz normalne vrednosti su snižene što ne bismo očekivali kod osobe koja ima potpuno normalnu frakciju.

Negde oko -15 h ali dovoljno snižene da posumnjamo da ova osoba ima akumulaciju lajsne gtrija u kardiomiocitima što je potvrđeno magnetnom rezonancom na magnetnoj rezonanci ova osoba je imala i niske vrednosti T1 i Imala je već fibrozu u posteru lateralnim segmentima leve komore ja ovde sumiram šta sve ova osoba ima od znakova i simptoma fabrike bolesti videćemo da ta klima ga do linijum i lateralno ima nisko T1 vremena magnetu ima snižen globalni ima bol u grudima i leči se od mitova neuropatski bol ima negativne talasne Inferno lateralnim odvodima MP lako i lako povišene ima povišene vrednosti lgbt-a i lako povišene vrednosti tako da kao što vidite od nekog ko je prividno bio relativno zdrav nakon što znamo da se radi o bolesti vidimo da postoji veliki broj kriterijuma sa favrijom bolest kod ove osobe Tako da je ovo jedna slagalica koja se naknadno relativno lako složila.

Kolege u narednih pet do 10 minuta ćemo govoriti o terapiji fabri-ove bolesti posebno o značaju njenog ranog uvođenja Zašto je važno uopšte da da lečimo fabriku bolesti zato što onda kada je ne prepoznata i nelečena značajno skraćuje životni vek bolesnika kod muškog pola to je nekih 16 godina života manje dok kod žena taj raspon ide od pet do 14 godina dakle terapija za fabriku bolest produžava život bolesnika kao što ste već imali prilike da čujete u prethodnim epizodama ova bolest je genetska vezana za mutaciju gena na x hromozomu progresivno i multisistemska čijoj osnovi je nedostatak enzima Alfa u izazovima mogu biti sasvim male varijacije ali u osnovi šta god da je razlog je nedostatak enzima tako da se i lečenje manje više zasniva na nadoknadi enzima i bitno je da počne rano Zato što može da stabilizuje bolest.

Kada neka bolest ima genetsku osnovu genetska terapija nešto što bi moglo da vodi ka izlečenju međutim te terapije su kod fabrijeve bolesti još uvek u začetku i u eksperimentalnoj fazi dakle terapije za fabriku bolest možemo da podelimo na terapiju nadoknade enzima i ona važi za sve bolesnike i šaperanska terapija malim molekulima koje dovodi do stabilizacije zima o tome ću nešto malo kasnije dakle nadoknade Zima je terapija za bolesnike bez obzira na mutaciju koju imaju zato što se time nadoknađuje enzim koji je mutiran i nedovoljno aktivan postoje dve vrste terapije nadoknada Zima je opcija za sve bolesnike bez obzira na mutaciju koju imaju postoje dva enzima Alfa i betam smislu slične efikasnosti međutim njihova proizvodnja je različita.

Alfa se dobija na humanim ćelijskim kulturama. Beta na kultura hrčka tako da se nekada imunogenost razlikuje i stvaranje antitela na na ovu terapiju jedan i drugi lek se primenjuju kao intravenske infuzije koje različito traju nešto kraće se daje Alpha enzim druga vrsta terapije terapija šaronima To su mali Molekuli koji dovode do stabilizacije mutiranog enzima i mogu da povećaju njegovu Efikasnost i budu terapijsko rešenje za neke bolesnike međutim to nije terapija koju možemo da ponudimo svim bolesnicima Potrebno je da se prvo pogleda Da li bolesnik ima mutaciju koja može da se leči šaperanskom terapijom Zašto je važno sa terapija uvede što ranije zato što je efikasnost enzimske terapije najveća onda kada je bolest u samom začetku odnosno fazama akumulacije ili fazi inflamacije kao što znamo nakupljanje gliko singolipida u različitim ćelijama i tkivima dovodi do inflamacije hipertrofije i fibroze i delom dovodi kada dođe do već stadijuma fibroza Onda imamo ireverzibilna oštećenja kada bilo koja terapija ne može da da pruži značajan terapijski odgovor Zbog toga je bitno da se terapija uvede onda kada je bolesnik u fazi akumulacije ili u fazi inflacije jer je onda efikasna terapije najveća postoje Jasni kriterijumi Kada se uvodi jazanska terapija broj jedan je da terapija da dijagnoza bude definitivno potvrđena i drugi da postoje znaci zahvatanja organa idealno da budu u kliničkoj fazi.

Bolest je multisistemska tako da ti simptomi znaci mogu da budu nefrološki kardiološki neurološki ili da ih gastroenterološki ili da bolesnik navodi tegobe kao što je neuropatski Pen neuropatski bol a sama sami kriterijumi zavise naravno od pola zato što su muškarci teže pogođeni ovom bolešću i zavisi od toga da li bolesnik ima klasičnu ili ne klasičnu formu fabrive bolesti ali primer radi pojava mikrobuminurije je dovoljan razlog da se nekom uvede terapija naravno proteinurija kao izraženiji znak bolesti je takođe kriterijumi bubrežna disfunkcije ukoliko nije terminalna što se srca tiče pojava blagih hipertrofije je znak bez fibroze ili sa minimalnim znacima fibroze znak za uvođenje terapije kao i pojava poremećaja ritma što se neuroloških simptoma tiče to su oštećenja bele mase ili hemijski atak koji se često javlja u ranim godinama neuropatski boli takođe jedan od razloga za uđe terapije kao i gastrointestinalni simptomi.

Postoje naznake dau terapiju treba uvesti i pre ovih pojave ovih znakova i simptoma o kojima sam govorio zato što u tim stadijumima bolesti možda bolest može da se prilično zaustavi ne samo Vrati unazad Tako da bi što se nefrološkog dela tiče možda ne treba čekati na mikro albuminuju već onda kada se javi povećanje sezonskog cistatinaca odnosno mikrobinurija sa albumin kreatinin odnosom manjim od 150 mikrograma po gramu što se kardiološkog dela tiče već pojavila dijastolna disfunkcije može da ukaže na fazu akumulacije neke rane promene kao što je kratak Perin interval i nisko T1 vreme relaksacije na magnetnoj rezonanci ili neka najranija hipertrofija.

Ostali znaci kada recimo Kardiološka manifestacija u pitanju kao što su hipertrofija i znaci fibroze već idu i sa povišenim biomarkerima kao što su srčani troponi ni nt probe MP kao što postoje kriterijumi za uvođenje terapije postoje i kriterijumi za neuvođenje enzimske terapije one se odnose na bolesnike kod kojih je bolest odmakla do te mere da terapija ne bi mogla značajnije da promeni klinički tok to su bolesnici koji imaju uznapredovalu srčanu slabost fibrozom ukoliko je su srčane manifestacije jedini razlog za uvođenje terapije onda terminalna bolest bubrega onda kada ne postoji opcija za transplantaciju naročito ukoliko postoje izražena srčana slava sa funkcionalnom klasom 4 takođe Uh bolesti u bilo kom obliku kada očekivano trajanje života manje od godinu dana i naravno kognitivni kognitivni poremećaj ozbiljan bilo kog razloga.

Kakvi su očekivani efekti enzimske terapije pa Prvo i osnovno to je promena prirodnog toka bolesti ukoliko se bolest otkrije dovoljno rano ovaj progresivna bolest ne treba za da zaboravimo Tako da bi i stabilizacija bolesti bio jedan dobar i značajan cilj zapravo zaustavljanje daljeg napredovanja bolesti naravno bolje ukoliko može doći do reverzije promena i to se najčešće dešava kada se terapija uvede u ranoj fazi Uh aktivnost i uspeh terapije možemo da merimo i merenjem akumulacije biomarkera to se to je laiza gb3 marker koji se rutinski određuje zatim usporenje padavske filtracije popravljanje srčanih ishoda od hipertrofije do samih kliničkih ishoda zatim smanjenje popravljanja neuropatskog bola i Traju popravljanje kvaliteta života koje se takođe beleži kod bolesnika koji se leče ovom terapijom ali osnova svega je da se terapija uvede rano jer su efekti bolji na primer pre ispoljavanja bubrežne slabosti i prefibroze srca na magnetu Hvala vam na pažnji

Pozdravljamo se moje lično ime, u ime ehosa i farmaceutske kuće Takeda ja sam Sneža Tadić dolazim sa Instituta za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici. Imam jednu vrlo zanimljivu temu a to je diferencijalna dijagnoza Fabrijeve bolesti kao što je poznato što se tiče fabrijeve bolesti postoji ovaj čuveni trofazni model evolucije srčanog fenotipa. Znači prvo imamo fazu akumulacije koja se dešava i kao što mi je poznato tu polako dolazi do postepenog pada T1 na magnetu znači to je ona fina tiha akumulacija svingolipida i ono što možemo imati to su u prvoj fazi promene ekg-a. Zatim nastupa druga faza infiltracije, hipertrofije kada već dolazi do vezivanja kasnog gadolinima posebno za ovaj postero lateralni zid, pojavljuje se hipertrofija koja je malo sporija kod žena nego kod muškaraca i ono što je tipično da možemo imati povišen troponin.

I treća faza to je faza fibroze i oštećenja ono što je poznato perzistentna hipertrofija leve komore sada imamo difuzno vezivanje kasnoga do linijuma i u samim laboratorijskim analizama visoka nt probijenti međutim kada pričamo o kardiovaskularnom imidžingu ekg-u. Jako je bitno da vidimo šta sve možemo videti kod pacijenata sa fabrijevom bolešću posebno kod simptomatskih pacijenata ono što je najčešće i najtipičnije jeste hipertrofija leve komore, koja je onako koncentrično obuhvata čitav zid eventualno može da bude prisutna hipertrofija desne komore, to je sad već poznata i fabrijeva kardiomiopatija.

Takođe retko mogu da budu prisutna oboljenja koronarnih arterija da se razvije ishemijska bolest srca. Ono što je bitno da znamo znači da efekti koji su prisutni na srcu su uticaj na strukturi srca, na njegovu funkciju što sve kasnije rezultira razvojem simptoma srca. Kada pričamo o diferencijalnoj dijagnostici znači mi smo svi eho kardiografisti, ja ću se malo najviše bazirati na ovaj segmenat ono što prvo imamo jedno koncentričnu difuzno zadebljanje zida leve komore koja je preko 13 mm na holu. Znači hipertrofija leve komore međutim, pored fabrijeve bolesti ona može da bude još prisutna kod hipertrofične arterijske hipertenzija, atletskog srca, infiltrativni kardiomipatija, gojaznosti, generalno metaboličkog sindroma.

I tad se fokusiramo kad imamo takav nalaz fokusiramo se na fabrijevu bolest. Znači razmišljamo o anamnezi. Da li je bolesnik imao neuropatske bolove u detinjstvu? Da li ima dijareje, umor, depresiju, zatim jako je zanimljiva i značajna ta porodična anamneza hereditet. Da li u familiji bilo iznadne srčane smrti, kardiopatije, bubrežni insuficijencije, prevremenog šloga? Ono što znamo da se bolest ne prenosi s muškog na muški. Potom jako je bitan i klinički pregled, znači da li ima angio keratoma? Da li ima pacifikacija na rožnjači? Gubitak sluha? I naravno nama kao kardiolozima jaka bitan EKG o kojem mislim da su moje kolege dosta rekle a ja ću još jednom reći ranije u bolesti šaljemo na testiranje odnosno genetsko testiranje kod žena.

Diferencijalna dijagnoza da bi ustanovili fabrijevu bolest u odnosu na sva ova stanj, odvija se zahvaljujući pre svega magnetnoj rezonanci i zahvaljujući ehokardiografiji. Već je bilo govora što se tiče magnetne rezonance pratimo taj T1 bez kontrasta koji polako pada u kasnim fazama fibroze, može sasvim da se i normalizuje i takođe pratimo vezivanje kasnoga međutim sa ehokardiografske strane, ono što stvara diferencijalna stanja i sve ostale bolesti jeste upravo pokušati sad kroz različite bolesti, različite stanja, da vam pokažem kako to izgleda hipertrofija leve komore.

Ostatak intervjua možete videti u video materijalu iznad.

U toku svoje naredne prezentacije govoriću o kardijalnim manifestacijama vezanim za fabrijevo obolenje fabrika bolest kao što ste već čuli tokom prethodne prezentacije predstavlja multisistemsku progresivnu genetski determinisanu bolest koja je vezana za mutacije gela gena na x hromozomu. Danas je poznato da oko preko 900 mutacija poznatih određuje ovu genetski determinisanu bolest koja će praktično dovesti do deficitarne Alfa galaktozitaze enzima koji je odgovoran kao centralni regulator metabolizma akumulaciju sfingolipida.

Zahvaljujući akumulaciji singolipida imaćemo njihovo povećano nakupljanje gotovo u svim ćelijama srca bubrega gastrointestinalnog trakta vaskularnog perifernog i centralnog nervnog sistema što će dovesti do multisistemskih efekata ove genetske determinisane bolesti. Tema ove prezentacije baviće se isključivo kardijalnim manifestacijama u fabrijeve bolesti koje su prisutne kod više oko 50% obolelih pacijenata, nažalost kardijalne manifestacije jesu glavni uzrokovali deteta i mortaliteta a potpuno su svesni da pored klasičnog oblika bolesti ne klasičnog atipičnog toka bolesti postoji jedan potpuno izdvojen entitet koji se odlikuje fenotipskim ispoljavanjem samo na posledica samo na kardiovaskularnom sistemu to je takozvana kardijeva varijanta odnosno kardio oblik Fabrijeve bolesti.

Odlikuje se akumulacijom gb3 i lizo gb3 odnosno sfingo lipida ima svoje mehaničke efekte akumulacijom u lizom ima dovodi do aktivacije brojnih procesa endocitoze autofagije apoptoze dovodi do procesa praktično promene permabilnosti same ćelijski membrane jer svingolipidi ulaze u njen sastav menjaju permabilnost jona samim tim menjaju i transmisiju samih impulsa dolazi do poremećaja u funkciju mitohondrije, čime se smanjuje energetski potencijal ćelije dolazi do aktivacije antigenskim putem pošto jb3 i lisogbt deluju kao antigenske komponente to aktiviranja autoimunih procesa koji će rezultovati krajnjem apoktozom odnosno nekrozom Ćelije aktiviraju se tumorski faktori interleukini tumorske ćelije ubice koje će dovesti praktično do procesa jedne difuzne informacije koja će se nažalost završiti zamenom aktivnog zdravog miokarda.

To je taj neki krajnji stadijum bolesti koji će dovesti do značajne disfunkcije značajne kardijalne disfunkcije prve promene koje možemo da primetimo kod bolesnika su u i u EKG zapisu kod fabrive bolesti. Imamo proces promenu znači u transmisiji samih impulsa prema tome sam poremećaj deponovanja glikolipida u ćelijama sprovodnog sistema Vrlo često dovodeći do usporene transmisije električnih impulsa koji će rezultovati radikardijom skraćenjem preko intervala Vrlo često pojavom različitih vrsta av blokova i smetnje tokom sprovođenja nakon što kritična masa atrijalni kardiomiocita biva zamenjena fibroznim tkivom imaćemo Vrlo često pojavu atrijalne fibrilacije čak i malignih poremećaja ritma u zavisnosti

Ostatak intervjua možete videti u video materijalu iznad.

Danas ću govoriti o složenom dijagnostičkom algoritmu kod bolesnika sa fabrijevom bolešću. To je praktično algoritam koji je zasnovan na patofiziologiji same bolesti, moramo da imamo kratak podsetnik samih patofizioloških glavnih događanja tokom ovog obolenja kako bismo mogli da razumemo dijagnostički algoritam, koji se bavi različitim fazama, ovaj patofiziologije u cilju što ranije detekcije ove bolesti. Mutacija gla fokusa gena na xq kraku hromozoma je odgovorna za praktično deficit potpuni ili parcijalni deficit u sintezi Alfa galaktozidaze, enzimu koji je odgovoran za metabolizam sfingolipida. Koji ukoliko je odsutan dovešće do povećane akumulacije globo triaosilceramid gb3 u lizozomima, pokreće se različite vrste autoimunih mehanizama koji će dovesti do aktiviranog procesa ćelijske apoptoze, nekroze, ćelijske disfunkcije, aktivacija procesa inflamacije.

On je odgovorno za praktično deficit u sintezi Alfa galaktozidaze svesni smo da muškarci Imaju mogućnost prenosa transmisije isključivo na ženske potomke ove bolesti obzirom da su oni heterozigoti. Ako razmišljamo o ženama kao heterozigotima oni će imati mogućnost u 50% slučajeva da prenesu ovu bolest kako na muškarce odnosno na ženske potomke tako i na mušku populaciju. ono što jejako važno da zapamtimo da muškarci su prenosioci bolesti samo na kćerke, žene heterozigot Imaju mogućnost prenosa i na kćerke i na sinove, s druge strane žene nisu samo isključivo nosioci već vrlo često one su obolele. Proces obolenja je vrlo specifičan kod žena i vezan je za inaktivaciju drugog zdravog hromozoma kao što znamo imamo dve kopije gena za Alfa galaktozidazu, jedna koja se nalazi na mutiranom hromozomu, druga je na intaktnom očuvanom, ali vrlo često grupa naučnika je zaključila da dolazi do takozvanog procesa lionizacije stvaranje kompaktnog proteinskog tela barovog tela koji ne aktiviše taj normalni hromozom i onemogućava da se determiniše izvesna sinteza Alfa galaktozidazete ona praktično biva snižena.

To je proces koji se ne dešava podjednako u svim ćelijama, on se dešava sporadično shodno tome postoji velika heterogenost u fenotipskom ispoljavanju različitih tipova bolesti. Kod fabrjive bolesti kod ženskog pola danas smo svesni da osnovni fenotipski oblici fabrijeve bolesti su klasičan oblik koji počinje u ranom detinjstvu, odlikuje se vrlo često neuropatskim bolom, akroparestezijama, znojenjem, odlikuje se antiokeratomima. I vrlo često oftalmološkom patologijom. Potom imamo onaj klasičan oblik bolesti koja počinje u nekim kasnijim fazama života i odlikuje se značajno sporijom progresijom i kao poseban entitet izdaja se fenotipski oblik sa isključivo manifestacijama na kardiovaskularnom sistemu.

Grupa autora 2017 godine objavljuje veoma interesantne rezultate prateći 500 bolesnika i ishod bolesti da li se radilo o tome da li su imali klasičan tip fabrijeve bolesti, da li su bili muškog ili ženskog pola, ili su imali neklasičan tip bolesti. U praktično gornjem ovom dijagramu vidi se mogućnost ispoljavanja različiti sistemskih manifestacija fabrive bolesti ona je bila najzastupljenija kod muškog pola i klasičnog oblika fabrijeve bolesti. Najmanje sistemskih efekata neželjenih događaja bilo je ispoljeno kod žena koje su imali atipičan tok bolesti. Ako posmatramo indeksiranu masu leve komore kao prediktor morbiditeta i mortaliteta zajedno sa sniženom glomerulnom funkcijom, ponovo imamo značajno veće u statistički veću zastupljenost kod muškaraca koji su imali klasičan oblik bolesti.

Što se tiče samog kliničkog ispoljavanja bolesti ona može da se ispolji kad sam tok bolesti može da bude rani, kasni, sistemska zahvaćenost, multisistemska ili skoncentrisana isključivo na jedan organski sistem, najčešće kardiovaskularni i tok bolesti može da bude težak, progresivan ili sporo progresivan oblik bolesti. Što se tiče same dijagnostike prvobitno ona počinje od toga što mi postavljamo kliničku sumnju na fabrijevu bolest tokom fizičkog pregleda, najčešće uočavamo te znake koji su sugestibilni na fabrijevo obolenje, potom uzimamo detaljnu amnezu baveći se da li je neko od predaka porodičnim stablom, praktično neko je potomaka imao sličnu simptomatologiju i slične zdravstvene probleme i po po kom tipu nasleđivanja je bila vezana ta bolest.

Što se tiče samog toka fabrijeve bolesti,njegovih kliničkih manifestacija, specifično je da za detinjstvo i ranu mladost imamo često ispoljene neuropatske bolove, imamo poremećaje znojenja, česte febrilne epizode, oftalmološku simptomatologiju, tortuozne retinalne krvne sudove korne, probleme sa sluhom, vrlo izrazite angiokeratome, pojavu početne mikro albuminurije i gastrointestinalne simptomatologije. Sa aspekta druge decenije života Vrlo često imamo pojavu već izraženih promena na kardiovaskularnom sistemu, kardiomiopatiju pojavu moždanih udara ili tranzitovanih hemijskih ataka.

Ostatak intervjua možete videti u video materijalu iznad.

Dobar dan, da li u vašoj svakodnevnoj kliničkoj praksi razmišljate od Anderson Fabrijevoj bolesti? Danas ćemo se podsetiti šta je to. To je genetska progresivna multisistemska bolest nastaje onda kada dođe do mutacije gena za enzim Alfagalaktozidazu A (GLA A) koja se nalazi gen na X hromozomu a sama GLA A je enzim koga nalazimo u lizozomima. Sa nedostatkom ovog enzima, dolazi do progresivne akumulacije glikosfingolipida u lizozomima i samim tim do multisistemskog oštećenja oragna ali i prerane smrti, odnosno loše prognoze našeg bolesnika.

Rano lečenje može da stabilizuje ovu bolest i zato je od izuzetno velikog značaja prepoznati da se radi o pacijentu sa Fabrijevom bolešću. Nasleđivanje je vezano za X hromozom i to X dominatno-. Deca majki koje imaju ovu mutaciju gena imaju rizik od 50% da naslede mutaciju bez obzira na pol. Ćerke očeva nasleđuju mutaciju, dok sinovi očeva neće naslediti mutaciju. Govorimo o bolesti za koju se smatra da je retka bolest, međutim ako pogledamo popis stanovništva Srbije iz 2011 godine u odnosu na popisanih 7 miliona projekcija je da je očekivan broj pacijenata sa Fabriijevom bolešću u Srbiji oko 250 – 270 pacijenata.

Dijagnoza Fabrijeve bolesti se postavlja multidisciplinarno. Interesetno je da kod onih pacijenata kod kojih je ppstavljena dijagnoza prošlo je 12-16 godina u proseku od trenutka kada su se oni požalili na određenu simptomatologiju ili je bilo znakova bolesti do postavljanja dijagnoze. Kao što vidite, nefrolozi su ti koji najčešće postavljaju dijagnozu, 14%, zatim pedijatri, dermatolozi, porodični lekari, kardoiolozi negde u 5% slučajeva a ostale struke u 51%.

Pogrešna dijagnoza je česta. Zašto? Zato što je da kažem mimika ostalih oboljenja velika i smatra se da više od četvrtine pacijenata se pogrešno dijagnostikuje na početku bolesti bolesnika u proseku pregleda devet specijalista različitih oblasti pre postavljanja tačne dijagnoze najčešće ovi pacijenti završavaju kod reumatologa, a zatim kod nefrologa. Koje su to visoko rizične grupe, gde bi mogli da nađemo naše pacijente sa fabrijelom bolešću, gde bi na neki način morali da razmišljamo o njoj. To su prvo mlađi pacijenti sa hipertrofijom leve komore nejasne etiologije zatim bolesnici sa bubrežnom bolešću odnosno bubrežnom insuficijencijom nepoznate teologiju uključujući čak i one koje su na dijalizi i bolesnici sa moždanim udarom pre 55 godine složićete se takvih pacijenata ima dosta.

Fabrijeva bolest se može podeliti na klasičan oblik i takozvani kasno nastali ili ne klasični oblik. Klasični oblik nažalost nastaje vrlo rano i to je jedan teži fenotip bolesti karakteriše se simptomatologijom od strane većeg broj organa i sistema organa tako da predstavlja multi organsku manifestaciju bolesti. Za razliku od kasno nastalog gde može da bude umerena manifestacija ili bolje rečeno umeren tok bolesti i uglavnom je bolest ograničena na jedan organ ili samo bubreg i srce.

Kod pacijenata sa klasičnim oblikom praktično nedostaje enzim GLA A a to jest njegova aktivnost ili je ta aktivnost ispod 1%, za razliku od kasno nastalog oblika gde je ta aktivnost ispod 30% i uglavnom se javlja kod starijih pacijenata. Baš zbog toga što je aktivnost toliko niska kod klasičnog oblika je u toliko i teža klinička slika, ali samim tim i prognoza ovakvih bolesnika. Treba reći da o Fabrijevoj bolesti razmišljaju i pedijatri naravno treba da razmišljamo i u adolescentnom periodu ali i kod pacijenata nakon 30 godine života. Najbolje bi bilo kada bismo dijagnozu postavili do 18 godine života.

Razmišljajte o Fabrijevoj bolesti onda ukoliko imate neobjašnjivu mikro albuminuriju, zatim ukoliko imate pad glomeralne filtracije, zatim ukoliko pacijent ima neuropatski bol, jednu autonomnu neuropatiju gastrointestinalnog sistema koja vodi kao što rekoh u smeru dijareje sa opstipacijom i rano nastali cerebrovaskularni inzult ispod 55 godina života.

Ako pogledamo prirodni tok Fabrijeve bolesti i sekvele do kojih ona dolazi videćete da renalni i kardijalni simptomi se nađu preko 50% muškaraca sa Fabrijevom bolešću preko 40 godine života zato je vrlo bitno da svi pacijenti kod kojih postavljate sumnju treba da imaju uput za ehokardiografiju i potrebno je da se uradi i nefrološki pregled da bismo olakšali razmišljanje o tome kako posumnjati na Fabrijevu bolest.

Dermatološke manifestacije podrazumevaju pre svega angiokeratome – difuzne crvenkasto purpurne kožne promene koje ne blede, veličine do nekoliko milimetara lokalizovane oko pupka i na butinama. Ako ovako nešto vidite kod vašeg pacijenta ili vam je dermatolog ovako nešto opisao razmišljajte da to može veoma često da bude prisutan znak kod pacijenta sa Fabrijelom bolešću. Kada vidite koje su to verovatne simptomi i znaci videćete da su angelkeratomi najzastupljeniji kod pacijenata kod kojih su otkriveni sa Fabrijevom bolešću, zatim negde oko 3,8% imaju rekurentne neobjašnjive povišene telesne temperature, abdominalni bol, zatim bolovi u telu.

Ostatak intervjua možete videti u video materijalu iznad.

Autori nedavnog rada koji sumira iskustvo iz stvarne prakse u SAD fokusirali su se na istovremenu konzumaciju koncentrata faktora FVIII (FVIII) tokom profilakse emicizumabom i cenu u prvoj godini nakon početka lečenja emicizumabom.

Analizirani podaci

Kao deo analize, podaci od muškaraca sa hemofilijom A bez inhibitora koji su prešli na emicizumab identifikovani su pomoću IBM MarketScan-a. Da bi bili uključeni u analizu, trebalo je da imaju stalno zdravstveno osiguranje duže od 180 dana pre prelaska na emicizumab i najmanje 90 dana nakon prelaska, a istovremeno su imali evidenciju o više od 90 dana kontinuirane primene leka. emicizumab.

Učesnici su praćeni do prekida lečenja (privremenog ili trajnog) ili gubitka podataka. Praćeni su podaci o upotrebi emicizumaba, istovremenoj primeni FVIII, korišćenju zdravstvene zaštite i troškovima lečenja (HCRU). Individualne informacije su procenjivane posebno u različitim periodima – u okviru indukcije terapije emicizumabom, tokom terapije održavanja i godišnje.

Uključen je ukupno 71 muškarac lečen emicizumabom, prosečne starosti od 35 godina i prosečnog praćenja od 12 meseci. Podgrupa pacijenata koji su prethodno primali profilaksu FVIII uključivala je 52 muškarca prosečne starosti od 34 godine i prosečnog vremena praćenja od 11,1 mesec.

Dobijeni nalazi

Na početku terapije emicizumabom, srednja ukupna cena lečenja bila je 532.949 USD i 645.727 USD u podgrupi sa prethodnom profilaksom FVIII, respektivno. Nakon početka lečenja emicizumabom, HCRU po pacijentu mesečno je bio veći u poređenju sa periodom održavanja emicizumaba, sa višim mesečnim receptima za FVIII (apotekarski podaci) i pratećim administrativnim aktivnostima (0,37 naspram 0,17), takođe više poseta bez recepta FVIII (2,23 naspram 1,55) i posete hitnim službama (0,06 prema 0,03). Slični trendovi praćenih vrednosti HCRU primećeni su i u podgrupi pacijenata sa prethodnom profilaksom FVIII.

Troškovi lekova za hemofiliju činili su 95% svih troškova vezanih za lečenje. Godišnji srednji trošak bio je 50.491 USD za istovremenu terapiju FVIII (61.512 USD u podgrupi sa prethodnom profilaksom FVIII), ukupni troškovi emicizumaba i pratećeg FVIII za prvu godinu lečenja emicizumabom tada su iznosili 777.171 USD (793 USD u podgrupi FVIII16 sa prethodnom profilaksom FVIII). ).

Zaključak

Ovi podaci ilustruju rano iskustvo ubrzo nakon uvođenja emicizumaba u lečenje pacijenata sa hemofilijom A bez inhibitora. Naravno, navedena analiza možda nije reprezentativna za sve pacijente sa neinhibitorskom hemofilijom A lečenim emicizumabom. Međutim, to ukazuje na stalno opterećenje, kako terapeutsko tako i finansijsko, kada je u pitanju ova grupa pacijenata.

Literatura:

Cufuir L., Estrin A., Chen E. et al. Early real-world experience with emicizumab and concomitant factor VIII replacement products in adult males with hemophilia A without inhibitors. J Med Econ 2022 Jan-Dec; 25 (1): 984−992, doi: 10.1080/13696998.2022.2102779.

Koliko su česta krvarenja hemofilije A koja se na kraju ne leče ni na koji način? Na to su se fokusirali autori nedavne studije čiji su rezultati objavljeni u časopisu Research and Practice in Thrombosis and Hemostasis.

Uvod

Profilaksa kod osoba sa hemofilijom A ima za cilj da spreči krvarenje, ali iskustvo pokazuje da čak i pacijenti koji ga primaju mogu doživeti probojno krvarenje. Zanimljiva činjenica je da većina studija fokusiranih na kontrolu krvarenja kod hemofilije beleži samo lečeno krvarenje. Ovi podaci stoga možda neće tačno obuhvatiti ukupnu stopu krvarenja kod ovih osoba i mogu biti potcenjeni. Analiza citirana u nastavku se stoga fokusirala, između ostalog, na ukupnu stopu događaja krvarenja, prirodu nelečenog krvarenja i njihovu lokaciju.

Analizirani podaci

Podaci su dobijeni od pacijenata sa hemofilijom A sa ili bez inhibitora FVIII. Korišćen je upitnik o krvarenju i lekovima, podaci su prospektivno dobijeni od 3 grupe pacijenata: kohorta A se odnosila na odrasle ili adolescente starije od 12 godina sa inhibitorom FVIII, kohorta B je uključivala decu mlađu od 12 godina sa prisutnim inhibitorom FVIII, i kohorta C se sastojao od odraslih ili adolescenata bez inhibitora FVIII. Nelečene epizode ​​krvarenja su klasifikovane prema lokaciji, učestalosti i razlogu krvarenja. Podaci su upoređeni sa podacima istih pacijenata o profilaksi emicizumabom nakon prelaska na ispitivanje faze III HAVEN.

Definicija krvarenja u kohorti A iu studiji HAVEN 1 zasnovana je na ISTH SSC, gde je krvarenje takođe definisano osećajem aure u kombinaciji sa drugim simptomima krvarenja u zglobovima. Aura nije uključena u kohortu C i u HAVEN 3 studiju. U grupi B i studiji HAVEN 2, krvarenje u zglobovima je definisano na osnovu lokacije krvarenja koja je opisana kao zglob.

Neinterventna studija NIS-a

NIS je bila globalna prospektivna opservaciona studija koja je prikupljala podatke o osobama sa hemofilijom A sa i bez inhibitora FVIII koji su u to vreme primali standardnu terapiju. Podaci iz NIS-a su korišćeni za procenu broja lečenih i nelečenih krvarenja i za sticanje uvida u razlike između neinhibitorne i populacije inhibitora FVIII.

U NIS studiju je uključeno ukupno 221 učesnik podeljen u kohortu A (n = 103), kohortu B (n = 24) i kohortu C (n = 94). Bilo je 659 nelečenih krvarenja u kohorti A, 156 u kohorti B i 433 u kohorti C. Incidencija nelečenih krvarenja bila je 40% svih krvarenja kod pacijenata sa inhibitorom i 26,2% kod odraslih i adolescenata bez inhibitora. Približno 70% svih lečenih krvarenja i 54% svih nelečenih krvarenja kod odraslih i adolescenata bila su krvarenja u zglobovima. Nelečeno krvarenje je bilo ređe (7,1%) kod dece; ovde su najčešća bila kolena i krvarenje iz usne duplje.

Studija HAVEN

Među učesnicima koji su primali profilaksu u NIŠ, 24 je prešlo na HAVEN 1, 14 dece je prešlo na HAVEN 2, a 48 odraslih i adolescenata je prešlo na HAVEN 3. Svi su primali emicizumab u dozi od 1,5 mg/kg nedeljno. Intra-individualno poređenje pokazalo je postizanje smanjenja i lečenog i nelečenog krvarenja nakon prelaska na profilaksu emicizumabom. Procenat nelečenog krvarenja bio je veći u svakoj od HAVEN studija u poređenju sa prethodnom NIS kohortom.

Zaključak

Na kraju svojih nalaza, autori navode da se veliki deo epizoda krvarenja (26-40%) javlja kod osoba sa hemofilijom A, koje se ne leče. Pored toga, neka krvarenja u zglobovima je teško prepoznati ili razlikovati od problema uzrokovanih sadašnjom artropatijom. Definitivno je neophodno dalje fokusirati se na to zašto neka krvarenja ostaju nelečena, kao i pronaći način da se dobro identifikuju u svim kliničkim ispitivanjima.

Literatura:

Callaghan MU, Asikaniu E., Lehle M. et al. Untreated bleeds in people with hemophilia A in a noninterventional study and intrapatient comparison after initiating emicizumab in HAVEN 1–3. Res Pract Thromb Haemost  2022; 6: e12782, doi: 10.1002/rth2.12782.

Osteoporotski prelomi doprinose invalidnosti i mortalitetu kod starijih osoba. Starenje globalne populacije stoga zahteva efikasan tretman osteoporoze. Smatra se da molekularni mehanizmi odgovorni za osteoporozu uključuju povećanu aktivnost osteoklasta, smanjenu aktivnost osteoblasta ili oboje, što dovodi do neravnoteže u remodeliranju kostiju i dominacije resorpcije nad formiranjem nove kosti. Trenutne terapijske opcije za osteoporozu su uglavnom fokusirane na faktore remodeliranja kostiju. Međutim, oni imaju svoje nedostatke i neželjene efekte. Citokinska imunoterapija, genska terapija i upotreba matičnih ćelija pojavljuju se kao novi pristupi.

Kalcijum i vitamin D

Adekvatan unos kalcijuma štiti od osteoporoze i osteoporotskih preloma. Vitamin D olakšava apsorpciju kalcijuma i, delujući direktno na osteoblaste i osteoklaste, promoviše mineralizaciju kostiju i inhibira resorpciju kostiju. Iako kalcijum i vitamin D spadaju u terapiju osteoporoze, potrebno ih je primenjivati u kombinaciji sa drugim lekovima. Njihovo predoziranje takođe treba izbegavati.

Antiresorptivni lekovi

Danas su antiresorptivni lekovi osnova terapije osteoporoze. U prvoj liniji, bisfosfonati se daju u kombinaciji sa suplementacijom kalcijuma. Na površini kostiju se ugrađuju u hidroksiapatit, čime se sprečava oslobađanje citokina koji aktiviraju osteoklaste. Nastala povećana apoptoza osteoklasta i smanjena resorpcija kostiju se klinički odražavaju u povećanju mineralne gustine kostiju (BMD) i smanjenju incidencije osteoporotskih preloma. Bisfosfonati postoje u oralnim i intravenskim oblicima i uključuju alendronat, zoledronat, risedronat, ibandronat, etidronat i hlorofosfonat. Ali studije pokazuju da njihova dugotrajna primena može smanjiti promet kostiju i povećati krhkost kostiju. Nakon > 3 godine upotrebe bisfosfonata (medijan 7 godina), povećava se rizik od osteonekroze vilice i atipičnih preloma butne kosti.

Nakon bisfosfonata, još jednu revoluciju u lečenju osteoporoze donelo je monoklonsko antitelo koje cilja na RANKL (aktivator receptora nuklearnog faktora kB liganda) denosumab. Ovo sprečava vezivanje RANKL-a za njegov receptor na površini osteoklasta, čime se inhibira njihova aktivacija. Povećava BMD brže od bisfosfonata i smanjuje rizik od preloma, njegov efekat traje i nakon 10 godina lečenja. Prekid primene denosumaba je, međutim, praćen povratnom aktivnošću osteoklasta i povećanom incidencom preloma pršljenova. Stoga, antiresorptivni agens treba započeti 6 meseci nakon njegovog prekida, ako pacijent nije uzimao bisfosfonate pre denosumaba. Kao i bisfosfonati, može povećati rizik od osteonekroze vilice i atipičnih preloma butne kosti.

Hormonska supstituciona terapija nije indikovana u lečenju osteoporoze, a selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM) nisu dostupni u Češkoj. Sa tržišta su povučeni preparati sa kalcitoninom, kao i preparat dvojnog dejstva za lečenje osteoporoze – stroncijum ranelat.

Lekovi koji povećavaju formiranje novih kostiju

Paratiroidni hormon (PTH) povećava resorpciju kostiju kada je nivo kalcijuma u ​​krvi nizak. Međutim, dokazano je da povremene niske doze analoga PTH stimulišu aktivnost osteoblasta i imaju osteogene efekte. Teriparatid je aktivni fragment rekombinantnog humanog PTH. Tokom prvih 6 meseci primene značajno povećava koštani promet, što je praćeno povećanjem BMD, ali i privremenim smanjenjem čvrstoće kostiju, posebno u predelu vrata butne kosti.

Godine 2019. odobreno je monoklonsko antitelo protiv sklerostina – romosozumab. Sklerostin luče osteociti i inhibira stvaranje nove kosti. Romosozumab inhibira njegovu ekspresiju i signalni put na osteoblastima. Pokazalo je smanjenje rizika od preloma tela pršljenova i kliničkih fraktura kod žena u postmenopauzi sa osteoporozom u poređenju sa placebom i alendronatom nakon

Potencijalni novi terapijski ciljevi u osteoporozi

Nedostatak efikasnosti i neželjeni neželjeni efekti postojećih antiosteoporotičnih lekova razlog su traženja novih terapijskih opcija. Razvojna terapijska strategija je upotreba matičnih ćelija. Glavni cilj je podrška formiranju nove kosti. Matične ćelije imaju sposobnost da se diferenciraju u osteoblaste, promovišu njihov rast i inhibiraju aktivnost osteoklasta kroz međućelijske interakcije. Ova terapija je u fazi eksperimentalnih studija. Kod pacova i zečeva pokazao je poboljšanje mikrostrukture osteoporotičnog koštanog tkiva, povećanje BMD i povećanje osteogene aktivnosti i diferencijacije. Problem su etička pitanja dobijanja embrionalnih i pluripotentnih matičnih ćelija, slab potencijal diferencijacije matičnih ćelija od odraslih osoba (npr. iz masnog tkiva), neželjena diferencijacija implantiranih mezenhimalnih matičnih ćelija i njihov potencijal da potisnu antitumorski imuni odgovor.

Inhibitori zasnovani na mikroRNK (miRNA) se istražuju. Prvobitna istraživanja pokazuju značajno povećanje BMD-a kod pacova – povećanje ukupne zapremine kostiju, broja i debljine trabekula. Pošto miRNA utiču na brojne signalne puteve, postoji rizik od neželjene aktivnosti i neželjenih efekata.

Problem u napretku lečenja osteoporoze je ciljanje kosti. Zbog specifičnog vezivanja sa hidroksiapatitom, moguće je koristiti bisfosfonate kao nosač i kombinovati ih sa drugim tretmanima koji na taj način mogu da ciljaju koštano tkivo. Procenjena je kombinacija bisfosfonata sa nanočesticama oksida gvožđa, koji promovišu osteogenezu u koštanom tkivu uklanjanjem aktivnog kiseonika i deluju sinergistički sa antiresorptivnim dejstvom bisfosfonata.

Meta-analiza rezultata ispitivanja farmakoterapije osteoporoze

Nedavna meta-analiza 34 randomizovana kontrolisana ispitivanja i 36 opservacionih studija pokazala je da bisfosfonati i denosumab smanjuju učestalost femoralnog vrata, pršljenova i drugih kliničkih preloma kod žena u postmenopauzi sa osteoporozom. Lečenje bisfosfonatima duže od 36 meseci može povećati rizik od atipičnih preloma butne kosti i osteonekroze vilice, iako je apsolutni rizik nizak. Abaloparatid i teriparatid smanjuju učestalost preloma pršljenova, ali su povezani sa većim rizikom od prekida terapije zbog neželjenih efekata. Abaloparatid, teriparatid i sekvenca romosozumab-alendronata mogu biti efikasniji od bisfosfonata u smanjenju incidencije preloma tokom 17-24 meseca lečenja kod starijih žena u postmenopauzi sa veoma visokim rizikom od preloma. Bisfosfonati mogu smanjiti učestalost kliničkih preloma kod starijih žena sa niskom BMD i radiografskim prelomima pršljenova kod muškaraca sa osteoporozom.

Zaključak

Bisfosfonati u kombinaciji sa dodatkom kalcijuma i vitamina D danas su terapija prvog izbora za osteoporozu. Istraživanja su postepeno donela nove terapijske opcije, kao što su denosumab, teriparatid ili romozozumab. Međutim, potrebne su druge efikasne i sigurnije terapijske strategije. U budućnosti, napredak u lečenju osteoporoze mogao bi da dođe korišćenjem matičnih ćelija, inhibitora zasnovanih na miRNA ili tehnologije koja cilja na koštano tkivo.

Literatura:

1. Liang B., Burley G., Lin S., Shi Y.-C. Osteoporosis pathogenesis and treatment: existing and emerging avenues. Cell Mol Biol Lett  2022 Sep 4; 27 (1): 72, doi: 10.1186/s11658-022-00371-3. 
2. Ayers C., Kansagara D., Lazur B. et al. Effectiveness and safety of treatments to prevent fractures in people with low bone mass or primary osteoporosis: a living systematic review and network meta-analysis for the American College of Physicians. Ann Intern Med  2023 Feb; 176 (2): 182−195, doi: 10.7326/M22-0684.  

U nedavno objavljenoj retrospektivnoj studiji, stručnjaci sa Univerziteta u Arkanzasu istražili su u kojoj meri se prati preporuka stručnjaka da pacijenti sa rakom prolaze kroz profilaksu produžene venske tromboembolije (VTE) nakon velike gastrointestinalne (GI) operacije i kakav je uticaj u stvarnom svetu. praksa.

Analizirani podaci

Retrospektivno je analiziran slučajni uzorak od 10% pacijenata iz baze podataka IKVIA LifeLink PharMetrics Plus koja sadrži podatke o komercijalno osiguranoj populaciji SAD za period 2009–2022. Autori su procenili podatke koji se odnose na 2296 hirurških zahvata. To su bili onkološki pacijenti koji su bili podvrgnuti velikim operacijama na pankreasu, jetri, želucu ili jednjaku. Njihova srednja starost bila je 49 godina, a žene su činile 44%.

Primarna krajnja tačka bila je incidencija VTE ili krvarenja u roku od 90 dana od otpusta iz bolnice.

Dobijeni nalazi

Tokom hospitalizacije, 2,2% (52) pacijenata razvilo je VTE, 3,2% (74) je imalo postoperativno krvarenje, a 6,1% (140) je ostalo u bolnici najmanje 28 dana. Preostalih 2069 operacija uključivalo je 833 pankreatektomije, 664 hepatektomije, 295 gastrektomija i 277 ezofagektomija. Produžena VTE tromboprofilaksa je propisana kod 176 pacijenata (10,4% operisanih na pankreasu, 8,1% sa hepatektomijom, 5,8% sa karcinomom želuca i 6,5% sa karcinomom jednjaka), a daleko najčešće korišćeni lek je bio niskomolekularni heparin (heparin LMVH) enoksaparin (u 96% slučajeva).

Nakon otpuštanja u roku od 90 dana od operacije, 5,2% (108) pacijenata imalo je VTE (48 duboke venske tromboze, 73 plućne embolije) i 5,2% (108) krvarenje (64 GI, 25 transfuzija iz bilo kog uzroka, 3 cerebralna krvarenja, 25 drugih ). Nije bilo povezanosti između vrste operacije i stope VTE (pankreas 6,2%, jetra 4,1%, želudac 5,8%, jednjak 4,3%) ili krvarenja (pankreas 6,4%, jetra 3,8%, želudac 6,4%, jednjak 4,0%) . Stopa VTE ili krvarenja nije se razlikovala između pacijenata koji su primili produženu profilaksu VTE i onih koji nisu.

U multivarijantnoj analizi, produžena profilaksa VTE nije bila nezavisno povezana sa velikim krvarenjem ili VTE. Samo je Elikhauser indeks komorbiditeta bio nezavisno povezan sa VTE i krvarenjem 90 dana nakon operacije (odnos šanse [OR] za VTE 1,24; 95% interval poverenja [CI] 1,15–1,34; OR za krvarenje 1,25; 95% CI 1,56–1,56).

U ad hoc analizi podataka celokupne originalne kohorte od 2296 pacijenata, najveća incidencija VTE je pronađena tokom 1. nedelje nakon operacije (1,4%) i njena stopa je ostala značajna tokom perioda praćenja (3 meseca) (0,3- 0,7% nedeljno).

Zaključak

Iz navedenih podataka proizilazi da većina pacijenata sa malignim tumorima koji su bili podvrgnuti složenoj operaciji na GI traktu nije primala produženu profilaksu VTE, te se nisu poštovale važeće stručne smernice. Međutim, stopa VTE i krvarenja kod ovih pacijenata nije bila veća nego kod onih koji su ga primili. Prema autorima citiranog rada, buduća istraživanja bi trebalo da preciznije identifikuju grupe pacijenata kojima će biti od koristi produžena profilaksa.

Literatura:

Mavros MN, Johnson LA, Schootman M. et al. Adherence to extended venous thromboembolism prophylaxis and outcomes after complex gastrointestinal oncologic surgery. Ann Surg Oncol 2023 Sep; 30 (9): 5522–5531, doi: 10.1245/s10434-023-13677-z.

Scroll to Top